Wednesday, September 28, 2016

Tatina slika i prilika...


Tatina slika i prilika...

Svaki dan gledam sina kako raste , svi su govorili da će  da se menja, da će mu lik biti drugačiji ali on je jednostavno isti samo lik biva zreliji. I svakim danom sve više i više liči na tatu . Od dr. rečenice na porođaju „Isti je babo „ do danas se ništa nije promenilo. Isti je to mali šarmer, samo svaki dan sve veći s krupnim plavim okicama, pepeljastom kosicom i beskrajno iskrenim osmehom. 



Bliži nam se treći rođendan i prosto mi je žao svakog trenutka koji nismo proveli zajedno , nedostaje mi naša povezanost dok je dojio, toplina njegovog tela, onaj pogled zamišljeni i začuđeni, nekako mi nije fer baš je brzo prošlo, sada zvučim kao da sam nešto propustila nisam ali jednostavno život je tako brz  dinamičan . Ni jednog trena ne žalim što sam ga nosila skoro ceo dan, što mi je spavao na grudima, što se i dalje noću budim, što sam ga razmazila i što sam skakala na svaki zvuk. Opet bih sve isto ponovila, kažu sa drugim detetom je sve drugačije sve lakše, e ja neću da mi bude ni lakše ni teže, hoću da je isto, da ne spavam, da se umorim, da sam uvek tu da znam da sam živa!


 Evo javno obećavam svi trebamo pažnju, bili prvi, drugi ili peti. Ljubav je jedna velika, jednaka za sve. Tako da nemoj da se kajete što ste bili mama, roditelj, što niste spavali ili još ne spavate jer da toga nema ne biste znali da ste živi. Zato uživajte roditelji, majke rađajte slike i prilike, kako mamine tako i tatine.




Thursday, September 8, 2016

Bilo kuda nas troje svuda


Bilo kuda nas troje svuda


Kada sam bila devojčica maštala sam da imam supruga, da se zaljubim i da on bude za ceo život. Da mi bude najbolji prijatelj, da smo stalno zajedno i tako je bilo...


Suprug i ja se zabavljamo od prvog srednje, bili smo svaki mali i veliki odmor zajedno, svaki raspust, zimovanje , letovanje, tada su bili kometari joj „al ga je pritisla, ili joj sve joj brani“. To me toliko nije nerviralo ali sada mi vec ide na živce ja zaista ne mogu da shvatim da je ljudima koji me okružuju nenormalno da smo stalno zajedno, da idemo sa sinom u šetnju, da idemo zajedno na kafu, u Konzum, da operemo automobile, na poslovno putovanje itd. 


 Tako su mi glupi komentari joj on ti ne da ništa, joj on nikada ne ide sam na kafu,ili „pusti ga bona neka diše“. Haloooooo ljudi svako zna šta želi i šta mu odgovara, pa ja ne bih išla na more bez supruga sama sa detetom ukoliko nije baš sprečen, ni kod mame i tate, ni kod babe i dede nigdeeee i to je moja stvar. Niti imam psihopatu muža niti sam ja bolesna ljubomorna žena, samo sam maštala da imam svog životnog saputnika i sapatnika. 


I komentari joj šta ćeš imaš takvog muža neda ti da ideš sama, znači vrištal bih :-).  Zaista ne razumem šta je problem biti stalno sa suprugom i decom, družiti se, šetati, kupovati , gledati filmove, sjedeti na balkonu i jednostavno ćutati...To je život, to je moj život, ja sam to želela, mi smo to želeli...Sedite pa razmislite šta vi hoćete, o čemu ste maštali kada ste bili mali, pustite mene i manite me se komentara, ja sam maštala da sa svojim suprugom mogu sve, da nemam tajni, da ne krijem kolika mi je plata, koliko sam platila cipele jer smo izgradili takav odnos. Tako da shvatite nisam glumica, ne glumim suprugu i majku, živim svoje životne uloge o kojima sam maštala.


Zato bilo kuda nas troje svuda, dok nas je troje :-)